Bok svima evo mene nakon 100 godina,sad cu vam napisati što se dogadjalo u utakmici Hrvatske i Brazila!!!
Brazil: Dida, Cafu, Lucio, Juan, Roberto Carlos, Emerson, Ze Roberto, Kaka, Ronaldinho, Ronaldo, Adriano. Izbornik: Alberto Parreira

Hrvatska: Pletikosa, Šimić, R. Kovač, Šimunić, Srna, Tudor, N. Kovač, Babić, N. Kranjčar, Klasnić, Pršo. Izbornik: Zlatko Kranjčar

1.poluvrijeme
Na olimpijskom stadionu u Berlinu pred 72.000 gledatelja istrčale su momčadi Brazila i Hrvatske!Brazilci su se od početka nametnuli kao tehnički jača momčad, pa je našim igračima bilo teško čak i prijeći centar igrališta. Ipak, unatoč i maloj školi nogometne minijature kojim nas je opet počastio Ronaldinho, opasnosti po naš gol nije bilo u prvih 10-tak minuta. Vidjeli smo tek dva posve neopasna udarca Kake i Roberta Carlosa (desnom nogom!), te jednu polupriliku Hrvatske koju su brazilski braniči izbili u korner.
Hrvatska se dobro držala sve dok Adriano nije krenuo u napad i vjerojatno namjerno povlekel našeg captaina Niku Kovača kaj se je tam rastepel i ozljedil no kao pravi captain on je igrao ozljeđen i izdržao nažalost 5 minuta.I od onda se naša igra razjebala.Naši su prodali par lopti brazilcima,a tako su i brazilci zabili gol tj.Kaka.Klasnic je htio dodati loptu ali ju je prodao čini mi se Emersonu on je dobro povukao u napad dodao Kaki u sredinu a ovaj s 20-tak metra zakucao loptu u mrežu.I onda su naši jedva čekali da završi poluvrijeme.Izvješće iz drugog poluvremena slijedi poslije utakmice ili sutra!

2.poluvrijeme
U drugom poluvremenu naši su ušli agresivno i u svojoj uobičajenoj taktici 4-3-1-2,razigrao se i naš Srna koji je u prvom poluvremenu bio potpuno neprimjetan.Nakon nekoliko minuta igre sjajnom dijagonalom Robert Kovač je pronašao Pršu koji je dobro štopao ali se loše snašao.Tri minute kasnije odapeo je i Klasnić s 18 metara - ravno u Didu. To je bilo sve od napadača Werdera, koji trenutak kasnije ušao je Olić.Najbolja hrvatska prigoda bila je vjerojatno ona Babićeva u 70., ali je opet brazilski golman bio odlično postavljen. Naš lijevi bočni bio je u idealnoj poziciji, 13-14 metara ravno ispred gola, ali mu je lopta bila na njegovoj lošijoj, desnoj nozi.Naša najbolja prigoda je bila jako dobra izigrana akcije Prše i Kranjčara kojim je Kranjčar završio nepreciznim udarcem glavom iznad gola.E da, u 56. se ukazao i nevidljivi Ronaldo, ali je njegov projektil s 20-ak metara otišao preko gola. Dvadeset minuta kasnije fenomen je napustio travnjak.Moram pohvaliti našu super obranu šimića i Šimunića a posebno Roberta Kovača koji nije dao Ronaldihnu da diše.Hrvatska će se tako za drugi krug morati izboriti u dvobojima s Japanom i Australijom. Iduću utakmicu igramo 18. lipnja u Nürnbergu kontra Zicove selekcije. Niti tada nemamo imperativ pobjede - i u slučaju remija i ako osvojimo tri boda, odlučujući će biti okršaj s Australcima.

Bok svima,evo danas ću vam pisati post o jednom najboljem mladjekadetskom košarkašu podravske regije koji je srušio hrvatski rekord po zabijenim koševima.Naime on je protiv Graminee 2 zabio nevjerojatnih 178 poena iako je 10 minuta odsjedio na klupi. Ubaciti svojim vršnjacima 30, 40 ili 70 koševa za ovog talentiranog igrača postalo je već sasvim normalno. Među najboljima je u regiji, sudionik je više all star utakmica, gotovo bez premca u svom uzrastu.
Marin je priča tjedna. Prošle nedjelje u utakmici Lige M-14 svojim vršnjacima iz Bjelovara ubacio je 101 koš! Da je igrao svih 40 minuta, zabio bi i više. Lakoća kojom ovaj dječak puni protivnički koš fascinirajuća je. Polože, probija, zabija za dva, zabija za tri... U ekipi Krešimira Prokla on je igrač koji donosi prevagu. Doslovce "ubojica dječjeg lica". Košarkaški, naravno.
U dresu Virovitice Marin igra ligu M-14, u kojoj je uvijek samo pitanje koliko će zabiti. A, može puno. I više od nedjeljnih 101. Igra naravno i ligi M-18, u kojoj se iako uvjerljivo najmlađi već nametnuo kao jedan od najboljih. Stjepan Mikulić pružio mu je priliku da se okuša i u A-2 ligi. Debitirao je protiv Požege i bio je priča kola. Naime, poklonici košarke još uvijek pričaju o toj utakmici u kojoj je Marin u svojih prvih pet seniorskih minuta zabio 12 koševa bez promašaja, od čega tri "trice" za redom!
Marin, naravno, obožava košarku. Uz uredno treniranje s vršnjacima slobodno vrijeme provodi u dvorištu pod svojim košem na kojem trenira do iznemoglosti.

- Uzor mi je tata (Branko Ferenčević, jedan od najboljih virovitičkih košarkaša). Igrao je sjajno. Želio bih igrati kao on. Osim njega, sviđaju mi se Ukić i Tomas. Naravno, moj najveći uzor je Dražen Petrović. Imam dvije njegove videokazete i upijam svaki njegov pokret - kaže Marin.
Marin je proglašen najboljim kadetom Virovitice za 2005. godinu. To mu je prvi trofej, ali ne i zadnji. Što se koševa tiče, pitanje je samo utakmice na kojoj će porušiti sve rekorde. Pa i rekord kojega je davno postavio njegov veliki uzor Dražen Petrović (112 koševa Smelt Olimpiji). Ove sezone igrač Belišća Matej Kuna zabio je Požegi 111 koševa (ali on je senior). Inače, rekord po broju postignuti koševa drži Zdenko Babić iz Zadra koji je ciparskom Apoelu zabio 144 koša (od 192 ukupno)!
Nakon nedjeljnih 101 Boriku Marin je svojim vršnjacima spreman zabiti i više. Puno više. Za vjerovati je da su toga svjesni i u klubu, a na treneru Proklu je samo da odabere utakmicu i pusti Marina da sruši rekord. je a kaj začas bu pisalo da je zabil 500 poena!
Inače tip je legenda takav jedan nama nedostaje u klubu,aj bok!

Bok svima,pošto svi nekaj serete da bi nekaj mogel napisati a ja nepišem,e pa sad evo vam.Danas ću vam objaviti biografiju slavnog,nezaboravnog košarkaša Magica Johnsona.

Priča o "Čarobnjaku"
Maleni gradić Lansing u državi Michigan dao je košarci 1959. godine neponovljiv košarkaški talent. Već kao srednjoškolac obećao je košarci specijalni poklon, omotan u dresu s brojem 32. Njegov srednjoškolski trener kasnije je govorio kako "Amerika nije bila spremna shvatiti da se pojavio igrač univerzalnih svojstava". Govorili su mu da se 206 centimetara visoki bek previše upliće u zbivanja na parketu. Opominjali su ga da nitko ne može brinuti i o kreiranju igre, i o koševima, i o hvatanju lopti, i o zapovijedanju obranom. Ali jedan igrač mogao je sve to - "Čarobni" Earvin Johnson. Njegov nadimak najbolje je opisivao košarkašku prezentaciju mladog Johnsona na srednjoškolskim parketima. Karizmatični fluid osjećao se u zraku, a sveučilištu, sretnom dobitniku u "licitaciji" za mladim bekom, nudio se osigurani naslov NCAA pravaka i publicitet koji se naplaćuje izdašnim TV ugovorima. Nevjerojatan je podatak da je gledanost jedne Magicove srednjoškolske utakmice premašila gledanost Super Bowla igranog iste godine! Tek 17 - godišnjem maturantu Johnsonu nudilo se preko 300 sveučilišta. Konačnu odluku o studiranju na Michigan Stateu obznanio je na konferenciji za novinare, koja je privukla veći broj predstavnika medija nego raniji posjet predsjednika Forda državi Michigan!!!!

Na Michigan Stateu je potvrdio da je stvoren raditi ono što je, na kraju krajeva, i svrha svake sportske igre - pobjeđivati. Kada je kao 19 - godišnji "mudrac košarke" vodio slabašni Michigan do završnice studentskog prvenstva SAD - a, već je, u predvečerje odlaska među prekaljene NBA profesionalce, izgradio karakter velikog igrača. U finalu NCAA 1979. godine ispriječila mu se Indiana State koju je na leđima nosio njegov budući "vječni suparnik" Larry Bird. Prije utakmice trener Michigana tražio je od svog najboljeg igrača da na treningu imitira igru Larryja "Ptice" kako bi "Spartanci" iz Michigana što bolje istražili puteve obrane protiv plavokosog Birda. Drugi dan Johnson je bio najbolji igrač, Michigan je osvojio NCAA naslov, a Magicov holivudski osmijeh bljesnuo je u svim američkim domovima. Bio je to znak za potpuni "desant" na Ameriku, jer Johnson i Bird proglašeni su za "spasitelje" već oronulog diva - NBA lige.

Čovjek koji je mogao sve
Slavni Lakersi "vrbovali" su Johnsona u svoju kuću, koju su gradile takve veličine kao što su Elgin Baylor, Jerry West, Wilt Chamberlain ili Kareem Abdul-Jabbar, no u njihovo vrijeme osvojili su samo jedan prsten. I onda ih je jedan 19 - godišnjak u svojoj "rookie" sezoni doveo na prag "pokoravanja" NBA lige. U odlučujući obračun sedme utakmice finala doigravanja protiv Sixersa Lakersi su ušli bez svog diva Jabbara. Johnson, koji je dotad igrao "playmakera", iz šešira je "izvadio" još jedan trik. Okrenuo se leđima prema košu i prvi put među profesionalcima igrao klasičnog centra. Odigrao je utakmicu o kojoj se i danas govori u superlativima - 42 koša, 15 skokova i 7 asistencija. I sve to bilo je vrijedno naslova prvaka. Do pojave Oscara Robertsona košarka je "predviđala" bekove visine 190 centimetara. "Big O" podigao je ljestvicu do 195 centimetara. A onda je iz budućnosti stigao crni "prorok" koji će s loptom moći sve što zamislite. Ako su Dr. J. i Michael Jordan košarkaška eksplozija, Bird i West kompjutorska preciznost, Chamberlain i Russell centarska dominantnost, Cousy i Robertson košarkaška "poezija" - Magic Johnson totalna je košarka.

Nema igrača koji je potpunije izmijenio košarku, izbrisao sve predrasude da visina diktira poziciju na kojoj će pojedini košarkaši igrati. Upravo zbog njega izmišljen je termin "triple - double". Oscar Robertson ostvario je u sezoni 1961. / 1962. fascinantni prosjek od 30,3 koša, 12,5 skokova i 11,4 asistencije, ali njegov Cincinnati bio je tek prosječan klub. Magicovi Lakersi u njegovih jedanaest sezona slavili su pet naslova prvaka, a on je postao "Mr. triple - double". U karijeri ih je zabilježio 117. Postojao je u NBA ligi igrač sličnog pristupa igri. Nema osim Johnsona i Bostonovog Larryja Birda igrača kojeg je košarka potpunije obuzela, ali Bird ima dva naslova manje i kada će "Pticu" upitati za najboljeg igrača svih vremena reći će bez kurtoazije samo jedno ime - Magic Johnson.

Pojedinačni sportovi nose rješenje zagonetke u samo jednoj glavi. Ako je košarka sukob deset glava, Magicov duh uvijek prevlada,njegova tolerancija veća je od samodopadnosti, upijanje kolektivne igre gotovo savršena. On je i pješak, i general, i dodavač, i egzekutor, jednom rječju sve što se može zamisliti samo da se postigne konačni cilj, a to je pobjeda. Njegov "jedan dan u uredu" toliko je jednostavan, a toliko složen. Nevjerojatno grize u obrani, klasično centarski skida loptu s obruča, osvaja parket neviđenom lepezom košarkaških osnova, dijeli "lopte s očima" najbolje postavljenom igraču kako bi ovaj napunio suparnički koš ili ga "rešeta" svojim ponekad "cirkuskim" šutevima. Magic nije imao brzinu nekih "turbo" bekova, skočnost Jordana, ali posjedovao je "šesto čulo", uvijek je vidio dva poteza više od drugih i uvijek ih je pravovremeno povlačio. I sve je to radio uz zavodnički osmijeh ...

Bok svima,ja sam sad došel z utakmice i trenutno sam se otuširal.Inače igrali smo košarkašku utakmicu protiv KK Radnika iz Križevaca koji su drugi na ljestvici.Izgubili smo 42 poena razlike,a ja sam se 10 put upisal u strijelce.Utakmica je bilo krajnje naporna jer oni moro bežati kak biki dok mi bežimo ko puži al smo se trudili(i ja)tako da nam je rezultat pokazal da smo nekaj igrali,inače rezultat je bil 104:62(ja tak barem mislim,dva koša ni sim ni tam)Naš je trener moral v drugom poluvremenu iti na posel,pa nas je preuzel KREPIL(naziv za pomoćnog trenera)ali srećom kaj trener radnika neje nametal one najbolje pa smo sačuvali dobar rezultat.To bi bilo sve o utakmici.Ovaj tjedan smo krenuli v školu i dočekali smo mali iznenađenje.Dobili smo ormariće!To nam bu poslužilo da si stavljamo patike i jakne(ljepimo postere) i da se smanje krađe patika.Inače svi iz škole ormariće dijele sa nižim razredima dok mi jedini ne dijelimo s nikim i jedini imamo pred našim razredom.V utorak smo na tjelesnom bežali na 500m,a bilo je i onih koji su bljuvali(fuuuj).Včera smo nekaj na mtematike i hrvatskome stekavali(gda mi ne stečemo?).I tak mi tjedan bu prešel samo tak i to je to.Ima još jedna jako vesela vijest,ova danas utakmica je bila zadnja JUNIORSKA UTAKMICA!To je zbilja zakon.Aj to bi bilo sve za danas očekujem nekakve komentare u vezi ovog posta,pozdrav!!!